Kozarčeva Tena, metafora svega što je obilježavalo Slavoniju u prošlosti i sadašnjosti (plodnost, ljepota, iskorištavanje, odbacivanje), tragičan je lik koji naivno odbacuje temeljne životne vrijednosti i okreće se materijalnim bogatstvima. Sandra nas u predstavi vodi od njene prve i jedine ljubavi, vojnika Jaroslava Beraneka, u potpunu propast s oženjenim muškarcem sve do surove kazne kada joj male boginje unakaze lice. Na kraju se osamljena i na rubu egzistencije ponovno susreće s bogaljem Jaroslavom.

"Slavonija pjeva. Uvijek pjeva. I tužna i bolna, gizdava, luda od pića i ljepote, srdita na sebe i ono što ima. Slavonija je Tena. Tena je Slavonija", zapisano je u pretećem tekstu predstave.